Историјска енциклопедија
Advertisement
Praetorian GuardSoldiers basrelief cropped

Pretorijanska garda

Lucije Elije Sejan, poznat kao Sejan (lat. Lucius Aelius Seianus, 20. pre Hrista—18. oktobar 31. godine) je prefekt pretorijanske garde za vreme rimskoga cara Tiberija od 14. do 31. godine. Sejan je uveo brojne reforme pretorijanske garde, koja je postala najmoćnija jedinica principata. Tokom 20-tih godina Sejan je akumulirao sve veću moć jačajući svoj uticaj kod cara Tiberija i eliminišući političke protivnike, uključujući i carevoga sina Druza Mlađega. Kada se Tiberije 26. godine povukao na Kapri Sejana je ostavio da kontroliše carstvo. Sejan je postao neprikosnoveni vladar Rima, koji je upravljao u ime odsutnoga cara. Zaveo je strahovladu i montiranim suđenjima sprovodio je čistke senatora i bogatih vitezova. Tiberije je 31. godine dao da se Sejan uhapsi i pogubi.

Porodica[]

Sejan je rođen 20. pre Hrista u Volsiniju u Etruriji u porodici Lucija Seja Strabona.[1] Seji su pripadali klasi vitezova. Sejanov deda se oženio Terencijom, sestrom Gaja Mecene, jednim od najbližih Avgustovih prijatelja i saveznika. Sejanov otac Lucije Sej Strabon se isto tako ženio iz prestižnih familija. Izgleda da se oženio ćerkom Kvinta Elija Tuberona, a poslednja žena je bila Koskonija Galita, sestra Servija Kornelija Lentula Maluginensa i Publija Kornelija Lentula Scipiona i moguće polusestra Kvinta Junija Blesa. Sejan bi mogao da bude dete iz toga poslednjega Strabonova braka. Sejana je kasnije usvojio Elije Gal, pa je po rimskom običaju postao poznat kao Lucije Elije Sejan. Sejanova nova porodica, u koju je usvojen, dala je dva konzula: Kvinta Elija Tuberona i Seksta Elija Kata, koji je bio otac Elije Petine. Sejanov ujak Kvint Junije Bles istakao se kao vojskovođai i prokonzul Afrike 21. godine, a nakon slamanja ustanka Takfarinat zaslužio je trijumf.[2] Prema Tacitu Sejan je uživao veliku podršku i od Marka Gavija Apicija, čija je ćerka izgleda bila Sejanova prva žena Apikata. Sa Apikatom Sejan je imao dva sina i ćerku.[3]

Pretorijanski prefekt[]

Izgleda da je Sejanov otac Lucije Sej Strabon skrenuo pažnju Augusta zbog svoje veze sa Mecenom. Negde nakon 2. pre Hrista imenovan je za prefekta pretorijanske garde, jednoga od dva najvažnija položaja, koje je mogao da drži neko iz reda vitezova. Strabon je funkciju prefekta obavljao besprekorno sve do Avgustove smrti 14. godine. Malo se zna o Sejanovome životu pre toga vremena, ali prema Tacitu tokom 1. pre Hrista pratio je na putu za Jermeniju Avgustovoga usvojenoga unuka Gaja Cezara.[4] Nakon Tiberijeva dolaska na vlast Sejan je imenovan za prefekta zajedno sa svojim ocem Strabonom. Pretorijanska garda je bila elitna jedinica rimske vojske, a osnovao ju je Avgust 27. pre Hrista sa zadatkom da služe kao telohranitelji cara i njegove carske familije. Pored osnovne funkcije kraljeve garde oni su počeli i da vode brigu o opštoj bezbednosti i administraciji. Prisustvo stalne vojne sile u gradu demonstriralo je carsku moć pred narodom i Senatom. Avgust je bio dovoljno oprezan, pa je zadržao republikansko ruho svoga režima i zadržao je u gradu samo 9 kohorti. Rimska legija je naime imala u svom sastavu 10 kohorti. Pretorijanska garda bila je smeštena po kućama u raznim delovima grada. Kada je Sejanov otac Strabon bio imenovan za upravnika Egipta 15. godine tada je Sejan postao jedini komandant pretorijanske garde. Sejan je inicirao reforme, kojima je pretorijanska garda postala veoma moćna sila principata. Tokom 20. godine pretorijanskoj gardi je određena jedna kasarna odmah van Rima,[5] a broj kohorti je narastao sa 9 na 12. Kohorte bi se smenjivale, tako da bi svaki dan druga dobijala da stražari kod carske palate. Napušten je princip združenoga zapovedništva dva prefekta, pa je otada jedino sejan imenovao centurione i tribune pretorijanske garde. Kada su izvršene sve reforme Sejan je komandovao potpuno lojalnom vojnom silom. Za razligu od Avgusta Tiberije se odrekao republikanskoga ruha, pa je počeo da otvoreno pokazuje gardu na paradama.

479px-Drusus minor (Museo del Prado) 01

Druz Mlađi

Svađa sa Druzom Mlađim[]

Kao pretorijanski prefekt Sejan je brzo postao značajan Tiberijev savetnik. Do 23. godine imao je značajan uticaj na Tiberija i na njegove odluke. U to doba bio je uzdignut na položaj pretora. Podignuta je bila i statua u njegovu čast u Pompejevu teatru, a njegove pristaše nagrađivane su visokim položajima. Međutim Sejanov privilegovan položaj izazivao je ozlojeđenost senatora i carske familije, a posebno Tiberijeva sina Druza Mlađega. Sejan i Druz Mlađi su se još tokom 15. godine našli na zajedničkom zadatku.[6] Nakon Tiberijeva dolaska na vlast izbile su vojne pobune u Panoniji i Germaniji, pa je Tiberije poslao Druza Mlađega da uguši pobunu u Panoniji. Tom prilikom sa njim je kao pratnju poslao Sejana i dve pretorijanske kohorte.[7] Druz je uspeo da uguši pobunu predstavljajući pobunjenoj vojsci pomrčinu Meseca kao rđav znak.[8] Uz pomoć pretorijanaca očistio je vojsku od kolovođa pobune, pa se nakon toga pobunjena vojska smirila i vratila na zimovanje.[9]. Iako su tada uspešno sarađivali kasnije je rasla netrpeljivost između Sejana i Druza Mlađega. Druz Mlađi je sve više bio uzdizan kao Tiberijev naslednik i uspešno je komandovao vojskom u Iliriku,[10] a tokom 21. godine bio je konzul zajedno sa ocem.[11] S druge strane Sejan je praktički bio drugi čovek carstva i nastojao je da još više uveća svoju moć. Još od 20. godine Sejan je nastojao da učvrsti svoj položaj i veze sa carskom familijom veridbom svoje ćerke Junile za Klaudija Druza, sina kasnijega cara Klaudija.[12] U to vreme Sejanova ćerka je imala samo 4 godine, ali Klaudije Druz je kasnije slučajno umro.[13] Kako mu se izjalovio taj pokušaj Sejan je svoju pažnju usmerio na eliminaciju neposrednoga konkurenta Druza Mlađega. Do 23. godine netrpeljivost njih dvojice dostigla je kritičnu granicu, pa je tokom jedne prepirke Druz Mlađi udario Sejana sa šakom.[14] Tada se Druz otvoreno požalio da dok je carev sin živ stranac pomaže caru u vršenju vlasti.[15] U to vreme je postojala mogućnost da Druz nasledi oca u neposrednoj budućnosti. Da bi osigurao svoju budućnost Sejan je tajno počeo da kuje zaveru protiv Druza Mlađega, pa je zaveo Druzovu ženu Livilu,[16] koja je pomagala Sejanu da polagano truju Druza, koji je 13. septembra 23. godine umro od naizgled prirodnih uzroka.[17]

421px-Tiberius NyCarlsberg01

Tiberije

Konsolidacija vlasti[]

Gubitak sina predstavljao je veliki udarac za Tiberija, i lični i politički. Postao je sve više nezadovoljan svojim položajem princepsa, a deleći 22. godine tribunsku vlast sa Druzom Mlađim pripremao se za povlačenje i za prenos nadležnosti na Druza. Nakon Druzove smrti Tiberije je Sejanu poverio administraciju, a Germanikove sinove je smatrao naslednicima. Geramnik je pod sumnjivim okolnostima umro u Siriji 19. godine. Njegova udovica Agripina Starija vratila se u Rim sa šestoro dece i udružila se sa grupom senatora, koja se opirala rastućem uticaju i moći Sejana. Njeni odnosi sa Tiberijem su zahladnili pošto je ona Tiberija smatrala odgovornim za Germanikovu smrt. Klima na carskom dvoru bila je otrovana i mržnjom Livije prema Agripini Starijoj. Agripinina ambicija da postane majka budućega cara i da na taj način postane prva žena Rima kosila se sa Livijinom pozicijom. Sejan je Agripinine sinove Kaligulu, Nerona Druza i Druza Cezara smatrao direktnom pretnjom. U međuvremenu Sejan je ponovo pokušao da ojača svoj položaj ženidbom iz vladajuće Julijansko-klaudijske dinastije. Dve godine nakon razvoda od Apikate Sejan je 25. godine tražio dozvolu da se oženi sa Livilom, verovatno se nadajući da će na taj način da kao adoptirani Julijevac da možda dođe u poziciju naslednika. Tiberije je odbio Sejanovu molbu upozorivši Sejana na opasnost od zavidnih ljudi, pošto je već dotad zauzimao izuzetno visok položaj za viteza.[18] Sejan je nakon toga počeo da menja svoje planove i došao je na ideju da Tiberija skloni van Rima i da onda kontroliše pristup caru.[19] Potpirivao je Tiberijevu paranoju protiv Agripine i senata i na kraju je nagovorio Tiberija da se 26. godine povuče najpre u Kampaniju, a onda i na ostrvo Kapri, gde je proveo ostatak života. Pošto su cara čuvali pretorijanci, a car se nalazio van rima Sejan je mnogo lakše kontrolisao informacije, koje su stizale do cara. Iako se Tiberije povukao iz Rima Livija je jedina sprečavala Sejanovu svemoć, ali nakon njene smrti 29. godine sve se izmenilo. Sejan je nakon toga započeo sa serijom suđenja, kojima je obavljao čistku senatora i bogatih vitezova, uklanjajući sve one, koji bi mogli da mu se suprostavljaju. Mreža špijuna i informanata lažno bi optuživala žrtve za izdaju, pa su se onda mnogi ubili, da bi izbegli sramotu da budu osuđeni ili pogubljeni. Među istaknutim žrtvama bio je istaknuti senator i Tiberijev protivnik Gaj Asinije Gal Salonin, koji je bio pristaša Agripinine frakcije. Agripina Starija i njena dva sina Neron i Druz su proterana. Agripina je kasnije pod sumnjivim okolnostima umrla od izgladnjivanja u zatvoru. Od Germanikovih sinova jedino je Kaligula uspeo da preživi Sejanove čistke zahvaljujući odlasku na Kapri kod Tiberija.

Pad[]

Tokom 31. godine Sejan je delio tribunsku vlast sa Tiberijem.[20] Konačno je zaručio Livilu. Sejan je bio defakto vladao Rimom nakon Tiberijeva odlaska 26. godine. Svi rimski senatori i vitezovi otvoreno su mu se ulagivali. Njegov rođendan je bio javno slavljen i podizali su statue njemu u čast. Pošto je uklonio većinu političkih protivnika činilo se da je njegova pozicija neprikosnovena. Izgledalo je prema Kasiju Dionu kao da je Sejan car, a Tiberije samo vladar ostrva.[21] Nakon mnogo godina veštim intrigama i neprocenljivim zaslugama za cara Sejan se uzdigao do položaja najmoćnijega čoveka u carstvu. Međutim krajem 31. godine Sejan je uhapšen, pogubljen i onda bačen niz Gemonijske stepenice. Nije tačno jasno što je izazvalo tako iznenada njegov pad. Antički istoričari se ne slažu oko toga o kakvoj se zaveri radiloi ko je prvi poduzeo korake, koji su doveli do Sejanovoga nagloga pada. Savremeni istoričari ne smatraju mnogo verovatnim da bi Sejan mogao da kuje zaveru da se domogne položaja cara za sebe, a ako je to i činio onda bi svrgnuo Tiberija da bi postao regent maloletnoga Tiberija Gemela, Druzovoga sina ili možda čak i za Kaligulu. Prema Josifu Antonija Mlađa je upozorila Tiberija o Sejanovoj zaveri. Prema Kasije Dionu kada je Tiberije čuo koliku je moć Sejan uzurpirao u Rimu odmah je poduzeo korake da ga smeni. Shvatio je da bi osuda mogla da izazove Sejana da pokuša državni udar.[22] Nakon Sejanovih čistki većina senatora ga je podržavala. Sejana su čak i Tiberijevi ljudi obaveštavali o tome što Tiberije poduzima, a Tiberije je imao veoma malo informacija o Sejanu. Umesto toga Tiberije je uputio Senatu mnogo kontradiktornih pisama, u jednima je hvalio Sejana i njegove prijatelje, a u drugima ih je kritikovao.[23] Slao bi i pisma u kojima bi se žalio da je na samrti, a u drugima da je dobroga zdravlja.[24] Tiberije se odrekao položaja konzula i na taj način je prisilio Sejana da se i on odrekne konzulskoga položaja. Tiberije je nakon toga dodelio počasni položaj sveštenika mladom Kaliguli, oživljavajući sećanje naroda na popularnoga Germanika.[25] Uspeo je da stvori konfuziju da bi na taj način smanjio Sejanovu podršku. Pošto nisu bile jasne Tiberijeve namere činilo se sigurnijim mnogima da prestanu da otvoreno podržavaju Sejana, sve dok se stvari ne razjasne. Kada je postalo jasno da Sejan više ne uživa tako jaku podršku, kakve se Tiberije bojao onda je Tiberije za novoga prefekta odabrao Nevija Sutorija Makrona.[26]

Osuda i pogubljenje[]

Sejan je 18. oktobra 31. godine pozvan na zasedanje Senata, navodno da bi mu bila dodeljena tribunska vlast.[27] Čim je Sejan stupio u senat pročitano je Tiberijevo pismo, u kome je on optužio Sejana i naredio da se Sejan odmah zatvori. [28] Odmah tokom čitanja pisma kontrolu nad pretorijanskom gardom preuzeo je Nevije Sutorije Makron.[29] Iste večeri sastao se Senat ponovo i pošto nije pretila opasnost od pretorijanaca, a i narod je bio protiv Sejana osudili su Sejana na smrt. Sejan je pogubljen i onda bačen niz Gemonijske stepenice.[30] Nakon toga pogubljena su i Sejanova deca. Usledili su nemiri, u kojima je masa linčovala Sejanove saučesnike. Tokom nemira pretorijanci su isto tako pljačkali po Rimu, zbog optužbi da su podržavali Sejana.

Literatura[]

  • Kornelije Tacit, Anali, prevod Ljiljane Crepajac, Tema, Beograd 2006
  • Svetonije
  • Gaj SvetonijeTrankvil, Dvanaest rimskih careva, prevod Nikole Šopa, Dereta, Beograd 2001
  • Josif Flavije, Jevrejske starine
  • Kasije Dion
  • Velej Paterkul
  • Levick, Barbara (1999). Tiberius the Politician. Routledge. ISBN 0415217539
  • Seager, Robin , Tiberius, Blackwell Publishing (2005), ISBN 1405115297
  • Boddington, Ann (January 1963). "Sejanus. Whose Conspiracy?". The American Journal of Philology 84 (1): 1–16

Reference[]

  1. Tacit 4.1
  2. Tacit 3.72
  3. Tacit 4.3
  4. Tacit 4.1
  5. Tacit 4.2
  6. Tacit 1.24
  7. Tacit 1.24
  8. Tacit 1.28
  9. Tacit 1.29-1.30
  10. Tacit 2.44
  11. Tacit 3.31
  12. Tacit 3.29
  13. Svetonije, Klaudije 27
  14. Tacit 4.3
  15. Tacit 4.7
  16. Tacit 4.3
  17. Tacit 4.8
  18. Tacit 4.40
  19. Tacit 4.41
  20. Svetonije Tiberije 65
  21. Kasije Dion 58.4
  22. Kasije Dion 58.4
  23. Kasije Dion 58.6
  24. Kasije Dion 58.6
  25. Kasije Dion 58.7
  26. Kasije Dion 58.9
  27. Kasije Dion 58.9
  28. Kasije Dion 58.10
  29. Kasije Dion 58.9
  30. Kasije Dion 58.11

Napomena:
Ovaj članak može da se prenese ili preradi samo ako se označi da je prenešen ili prerađen sa Istorijske enciklopedije i da je autor Verlor.
Članak je prebačen na [Srpsku enciklopediju]

Advertisement