Lukrecija (lat. Lucretia) je bila legendarna osoba iz perioda pada Rimske kraljevine, čije je silovanje i samoubojstvo potaklo revoluciju u kojoj je ukinuta monarhija i osnovana Rimska republika. Sin poslednjega rimskoga kralja Lucija Tarkvinija Ohologa silovao je Lukreciju 509. pre Hrista. Lukrecija je obavestila svoje rođake i izvršila je samoubistvo. Lucije Junije Brut je zbog toga potakao narod na pobunu, pa je kralj Lucije Tarkvinije Oholi morao da beži iz Rima. Ukinuta je kraljevina i osnovana Rimska republika 509. pre Hrista, a Brut i Lukrecijin suprug Lucije Tarkvinije Kolatin postali su prvi rimski konzuli.
Dolazak Seksta Tarkvinija kod Lukrecije[]
Lucije Tarkvinije Oholi je bio poslednji rimski kralj. Prema jednoj verziji od Dionizija od Halikarnasa prilikom opsedanja Ardeje kralj je poslao svoga sina Seksta Tarkvinija u Kolatiju. Sekst Tarkvinije je tu bio ugošćen, kao i inače, kod svoga rođaka Lucija Tarkvinija Kolatina.[1] Lucije Tarkvinije Kolatin je bio u vojsci, pa se Sekstu Tarkviniju konačno ukazala dugo čekana prilika da mu zavede ženu Lukreciju.[2] Prema drugačijoj Livijevoj verziji oficiri na ratištu komentarisali su svoje žene i hvalili se njihovim vrlinama.[3] Došlo je do rasparve o tome čija žena je čestitija, pa su odlučili da to reše iznenadnom posetom. Kraljevske snahe su zatekli na zabavama, a Lukreciju su zatekli kako vredno radi.[4] Seksta Tarkvinija je prilikom te vizite obuzela strast za Lukrecijom, pa je nakon nekoliko dana otišao u Kolatiju bez znanja Lukrecijinoga supruga Lucija Tarkvinija Kolatina.[5] Lukrecija ga je lepo dočekala i ugostila i ne sluteći njegove namere.[6]
Silovanje Lukrecije[]
Tokom noći Sekst Tarkvinije je ušao pored slugu u Lukrecijunu sobu sa mačem i zapretio joj je da će je ubiti ako digne galamu.[7] Priznao je da je voli i počeo je da joj obećava da će biti kraljica. Kada nije uspeo da je pridobije prešao je na pretnje.[8] Ponudio joj je dva izbora, ili da udovolji njegovim seksualnim željama ili da je ubije i pored nje ostavi jednoga slugu, pa da izgleda kao da ih je zatekao u preljubi i onda ubio.[9] Lukrecija se bojala nečasne smrti, pa ju je Sekst Tarkvinije silovao.
Lukrecija se ubija[]
Prema Dioniziju Lukrecija je sledeće jutro nakon silovanja obukla crno i sa sakrivenim bodežom pojurila je u Rim.[10] Otišla je kod svoga oca Spurija Lukrecija Tricipitina i bacila se pred njega u suzama. Od oca je tražila da je osveti.[11] Pred ocem i istaknutim rođacima je ispričala što joj se desilo, tražila da se osvete i onda se pred njima ubila.[12] Prema Livijevoj verziji Lukrecija nije otišla u Rim, nego je pozvala svoga oca i supruga i zamolila ih da dođu sa poverljivim prijateljima.[13] Došli su sa Publijem Valerijem Publikolom i Lucijem Junijem Brutom.[14] Lukrecija im je ispričala šta se desilo i zatražila da je obavežu da će se osvetiti i nakon toga ona se ubila.[15]
Zakletva o rušenju kralja[]
Lucije Junije Brut je bio sin Tarkvinije, ćerke Lucija Tarkvinija Priska. Predložio je da sruše tiraniju, tj kralja i prvi se zakleo pred Lukrecijinim telom i sa okrvavljenim bodežom da će učiniti sve da bi srušio Lucija Tarkvinija Ohologa.[16] Nakon toga sa okrvavljenim nožem zakleli su se Lucije Tarkvinije Kolatin i Publije Valerije Publikola. Lukrecijino telo su po Brutovoj ideji izložili na forumu.[17] Na forumu su imali dobru priliku da se žale na kralja.
Revolucija[]
Novi revolucionarni komitet počeo je da regrutuje svoju vojsku.[18] Uspostavili su i garnizon u Kolatiji. Lucije Junije Brut je pred narodom iznosio optužbe protiv kralja. Brut je u to vreme imao dužnost nižega magistrata, ali imao je pravo da sazove kurijatsku skupštinu, pa je to i učinio i tako je jedno gomilu pretvorio u zakonodavni organ, a svojim govorom ih je potakao da svrgnu kralja. Iznio je čitav niz optužbi protiv kralja i njegove familije. Iznio je i činjenicu da je Lucije Tarkvinije Oholi na tron došao ubistvom kralja Servija Tulija. Brut je otvorio i debatu o obliku vlasti koji bi trbao biti u rimu. Nakon mnogih govornika Brut je predložio da se Tarkvnijevi isteraju i da se imenuje intereks koji bi imenovao magistrate. Odlučili su se za republiku i da se umesto kralja izabiru dva konzula.
Literatura[]
Reference[]
Napomena:
Ovaj članak može da se prenese ili preradi samo ako se označi da je prenešen ili prerađen sa Istorijske enciklopedije i da je autor Verlor.
Članak je prebačen na
[Srpsku enciklopediju]